Slijeganje ramenima | Tvrtko Vuković

ZVUKOVI ZABORAVA

Tamni zvukovi zaborava.
U glavi vrtim srednjoškolski film
o putenim dekolteima
prosutim među
zelenim panel pločama stolova,
dvosmislenim pogledima i osmijesima,
uzavrelim papirnatim porukama
što su putovale
znojnim rukama adolescencije.

Rečenica: Petrarca piše sonete
nekada davno izgovorena
suhim ustima supijana profesora
dopire u sjećanje baš sada,
kada u zadimljenom kutu birtije
pokušavam dodirnuti grudi
bezimene ljepotice
nadahnuto joj obrazlažući
deplasiranost metra
u suvremenoj lirici.