Slijeganje ramenima | Tvrtko Vuković

KONTRAPUNKT, POKUŠAJ OŽIVLJAVANJA

Prvi put za bilo što ne postoji:
udisanje tišine,
toplina zlaćane postelje zimi,
na prašnjavim policama otisci
odavno zaboravljenih knjiga,
pješčani završeci neprohodanih plaža,
samoća.
Subjektivnost je sapun
na vlažnom mozaiku keramičkog
poda kupaonice, riječ
kontrapunkt moja je posljednja
jezična fascinacija.
Ispruženi udovi po osunčanom
betonu stubišta
ove su veljače samo još jedan
bijedni pokušaj oživljavanja.
Sretnim ulicama
danas prolazim nostalgičan,
prisjećajući se tek spokojnih
fragmenata letargije, s novim
mislima uronjenim u teška
nervozna buđenja.