Na kraju taj vrt | Goran Čolakhodžić

DERMATOLOGIJA

Skini sve sa sebe, ostani u koži,
stavi se u svoju barem pola sata:
treba je gledati dok je još divna,
dok traje ljetni najam, ne znaš kad je kraj.
Treba se zaljubiti u sebe ili bar u svoje tijelo
dok se još ima pokrića. Dobro je to, gradi.
Gledati svaki milijun puta replicirani
milimetar kože, pore nalik na žilice lišća,
prozirne dlačice kao na breskvi.
Gledati i diviti se njenoj monotoniji
koja je jasni pokazatelj zdravlja.
Lijepa je zamalo kao i onda
dok je još nitko nije osvijestio.

Meni je potreban ritual daljnjeg mazanja,
jer stavlja taj osjećaj konca u ruke.
Vraća se jesen, Zemlja od Sunca
odvraća lice, kao pred vjetrom,
treba se spremiti za sve, znati
da će se psorijaza vratiti, imati
sav repertoar oružja na stolu,
i mada mi možda neće ni trebati –
neka neka, samo neka, dobro je
čuvati osjet u rukama, mesu,
u pamćenju tijela imati svaki
strateški cilj bombardiranja,
držati drhtave prste na okidaču.