Na kraju taj vrt | Goran Čolakhodžić

* * *

 

Ponekad sanjam kubuse, duge i bijele, zračne,
sa svih strane obilazne,
dostojne bezbojnih skica za stvaranje grada.
Nikad, međutim, ne ulazim;
radije lutam po kamenim stazama sunčano-
hladnim, koje se obično
zdesna otvaraju dalekim ravnima punima
vjetra.

Dugo obilazim prostrane plinte tih zdanja,
koje su dio reljefa,
bregovi, padine, usjeci cesta kroz makiju
spajanu kamenim mostom.
Blag je to kraj gdje se taloži sunce u zraku
čistom od ikakva zvuka,
a dodiri ljudskoga majstorstva dodaju
mira.

Arhajski podzid uz planinsku cestu kraj zgrada
davno se predao grožđu:
debele bobice leže u napuklom svjetlu
i sjeni strogog granita,
svijaju zrake dugoga sunca u strune
koje ih bogate sokom,
tako da vrsno utažuju žeđ na tom hodu do
jutra.

X

Sadržaj

DETALJNE PRIPREME
Naznake
Detaljne pripreme
Preklopi
Zaziv bazgi
Posude
Rukama grobljima
Ušuškavanje
Lov
Aubade


DOBRA JE ZEMLJA
Prije sam se bojao nestanka znanja o zemlji
Ili, Život u šumi
Već me dugo zaokuplja / Prije deset godina kupio sam Žumberak / Često sam gubio vrijeme na motrenje / Sve sam više gubio predmete / Pokušao sam, na kraju

Ugar
Ab ovo usque ad mala
Slivenost
Dermatologija
Zadnja košnja
Stajali smo i koristili perfekt


SPAVAČI
1. Kuća se uvijek na brijegu ukaže nenadano
2. S prodolja miriše sijeno
3. Noć isparava iz šume
4. Jedino hrbat sjenovitog brda sliči na predah
5. Ovo je kraljevina
6. Siđimo niz vinograd
7. Malo je straha u mirisu gume i vina
8. Noću se donje razine prepušta šumi
9. Namjerno sam toptao
10. Bilo je više soba
0./11. Nikad nam nije trebao


NEŠTO NERIJEŠENO S GRADOM
Imam nešto neriješeno s gradom
Pomak prema crvenom (I)
Ponekad se prerušava u Sofiju
Pomak prema crvenom (II)
U nekim sam snovima
Povremeno se sjetim izbrojenosti susreta
Botanički vrt
1. zide između vrata i kuta / 2. samo sam jednom bio pred vratima / 3. palim vrt / 4. želim pobjeći / 5. botanički vrte na kraju ulice mira / 6. u daljini, postavši huka

Pismo


ZRELI KRAJOLICI
Arhitektov san
Zreli krajolici
1. Ujutro prostor nije još zarastao / 2. Što nas tjera iz šume / 3. Imaš ramena sazdana za to / 4. Ona ide protostubama / 5. I sada smo potpuno ostavili sumnje

Dobro, na kraju taj vrt
Ponekad se spuštam žlijebom
Ponekad sanjam kubuse


Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.