Na kraju taj vrt | Goran Čolakhodžić
ARHITEKTOV SAN
Sjedim slegnut u slojeve zemlje,
kičmu mi drže stijene,
a ruke mi se šire,
dugi bijeli kubusi,
od ulice do ulice,
laktova uperenih
u prolaze i parkove
spletene tako da
mene otkrivaju.
Kao što pelud pada na jezero,
jednako blago i beznačajno peru me kiše.
Uvijek sam svjež i sunce
ne ranjava moju kožu.
Meni utrobom kruže – ulaze pa izlaze –
oni zbog kojih živim, za njih
sjedim zavaljen u slojeve zemlje,
a ruke mi se šire
kao kapilare.
Osjećam sve, svaki svoj otvor
i ispupčenje – znam u svakom trenutku
tko me i kako obilazi, slušam
korake ljudi u sebi i kraj sebe,
vidim sunce, mada mi oči zasljepljuje,
pipam svaki dio svoga tijela
beskrajno istog i složenog,
punog, snažnog, neizbježnog,
do zadnjeg zrnca pijeska dio vremena i mjesta.
U njemu se s vremenom
grade nove sveze – utvrđenje sinapsā
na stazama koje imaju značenje
i važne su jer su ih ljudi
takvima učinili.
U meni oni – kao stanice – umiru,
rade u meni, ili mi mijenjaju
vanjske i nutarnje opne i sluznice –
u meni se rasplođuju, viču u meni,
vode ljubav u mojim organima.
Tu se moj san do vrha ispunjava:
trzam se od slasti, ispunjen smislom
Gradnje
sa svrhom i značenjem:
ustajem i crtam svoje tijelo iz vizija.
Sadržaj
DETALJNE PRIPREMENaznake
Detaljne pripreme
Preklopi
Zaziv bazgi
Posude
Rukama grobljima
Ušuškavanje
Lov
Aubade
DOBRA JE ZEMLJA
Prije sam se bojao nestanka znanja o zemlji
Ili, Život u šumi
Već me dugo zaokuplja / Prije deset godina kupio sam Žumberak / Često sam gubio vrijeme na motrenje / Sve sam više gubio predmete / Pokušao sam, na kraju
Ugar
Ab ovo usque ad mala
Slivenost
Dermatologija
Zadnja košnja
Stajali smo i koristili perfekt
SPAVAČI
1. Kuća se uvijek na brijegu ukaže nenadano
2. S prodolja miriše sijeno
3. Noć isparava iz šume
4. Jedino hrbat sjenovitog brda sliči na predah
5. Ovo je kraljevina
6. Siđimo niz vinograd
7. Malo je straha u mirisu gume i vina
8. Noću se donje razine prepušta šumi
9. Namjerno sam toptao
10. Bilo je više soba
0./11. Nikad nam nije trebao
NEŠTO NERIJEŠENO S GRADOM
Imam nešto neriješeno s gradom
Pomak prema crvenom (I)
Ponekad se prerušava u Sofiju
Pomak prema crvenom (II)
U nekim sam snovima
Povremeno se sjetim izbrojenosti susreta
Botanički vrt
1. zide između vrata i kuta / 2. samo sam jednom bio pred vratima / 3. palim vrt / 4. želim pobjeći / 5. botanički vrte na kraju ulice mira / 6. u daljini, postavši huka
Pismo
ZRELI KRAJOLICI
Arhitektov san
Zreli krajolici
1. Ujutro prostor nije još zarastao / 2. Što nas tjera iz šume / 3. Imaš ramena sazdana za to / 4. Ona ide protostubama / 5. I sada smo potpuno ostavili sumnje
Dobro, na kraju taj vrt
Ponekad se spuštam žlijebom
Ponekad sanjam kubuse
Impresum