Na kraju taj vrt | Goran Čolakhodžić

ARHITEKTOV SAN

 

Sjedim slegnut u slojeve zemlje,
kičmu mi drže stijene,
a ruke mi se šire,
dugi bijeli kubusi,
od ulice do ulice,
laktova uperenih
u prolaze i parkove
spletene tako da
mene otkrivaju.

Kao što pelud pada na jezero,
jednako blago i beznačajno peru me kiše.
Uvijek sam svjež i sunce
ne ranjava moju kožu.

Meni utrobom kruže – ulaze pa izlaze –
oni zbog kojih živim, za njih
sjedim zavaljen u slojeve zemlje,
a ruke mi se šire
kao kapilare.

Osjećam sve, svaki svoj otvor
i ispupčenje – znam u svakom trenutku
tko me i kako obilazi, slušam
korake ljudi u sebi i kraj sebe,
vidim sunce, mada mi oči zasljepljuje,
pipam svaki dio svoga tijela
beskrajno istog i složenog,
punog, snažnog, neizbježnog,
do zadnjeg zrnca pijeska dio vremena i mjesta.

U njemu se s vremenom
grade nove sveze – utvrđenje sinapsā
na stazama koje imaju značenje
i važne su jer su ih ljudi
takvima učinili.

U meni oni – kao stanice – umiru,
rade u meni, ili mi mijenjaju
vanjske i nutarnje opne i sluznice –
u meni se rasplođuju, viču u meni,
vode ljubav u mojim organima.

Tu se moj san do vrha ispunjava:
trzam se od slasti, ispunjen smislom
Gradnje
sa svrhom i značenjem:

ustajem i crtam svoje tijelo iz vizija.

X

Sadržaj

DETALJNE PRIPREME
Naznake
Detaljne pripreme
Preklopi
Zaziv bazgi
Posude
Rukama grobljima
Ušuškavanje
Lov
Aubade


DOBRA JE ZEMLJA
Prije sam se bojao nestanka znanja o zemlji
Ili, Život u šumi
Već me dugo zaokuplja / Prije deset godina kupio sam Žumberak / Često sam gubio vrijeme na motrenje / Sve sam više gubio predmete / Pokušao sam, na kraju

Ugar
Ab ovo usque ad mala
Slivenost
Dermatologija
Zadnja košnja
Stajali smo i koristili perfekt


SPAVAČI
1. Kuća se uvijek na brijegu ukaže nenadano
2. S prodolja miriše sijeno
3. Noć isparava iz šume
4. Jedino hrbat sjenovitog brda sliči na predah
5. Ovo je kraljevina
6. Siđimo niz vinograd
7. Malo je straha u mirisu gume i vina
8. Noću se donje razine prepušta šumi
9. Namjerno sam toptao
10. Bilo je više soba
0./11. Nikad nam nije trebao


NEŠTO NERIJEŠENO S GRADOM
Imam nešto neriješeno s gradom
Pomak prema crvenom (I)
Ponekad se prerušava u Sofiju
Pomak prema crvenom (II)
U nekim sam snovima
Povremeno se sjetim izbrojenosti susreta
Botanički vrt
1. zide između vrata i kuta / 2. samo sam jednom bio pred vratima / 3. palim vrt / 4. želim pobjeći / 5. botanički vrte na kraju ulice mira / 6. u daljini, postavši huka

Pismo


ZRELI KRAJOLICI
Arhitektov san
Zreli krajolici
1. Ujutro prostor nije još zarastao / 2. Što nas tjera iz šume / 3. Imaš ramena sazdana za to / 4. Ona ide protostubama / 5. I sada smo potpuno ostavili sumnje

Dobro, na kraju taj vrt
Ponekad se spuštam žlijebom
Ponekad sanjam kubuse


Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.