Na kraju taj vrt | Goran Čolakhodžić

POMAK PREMA CRVENOM (II)

 

slijeva je park. ne može mu se
olako pristupati: zna mu se podjela
i pravila prolaska. raščlanimo ga, jer je tako lakše,
na krugove.
u prvom je krugu cesta, i pločnici
koji ga opasuju. njima može prolaziti tko želi, ali ipak
ne smije vikati. u određena vremena
bolje je prijeći na suprotnu stranu ulice.
drugi je krug ona padina, blaga, obrasla travom,
koja ga cijelog obrubljuje, drži da ne sklizne preko, kao dlan
kapljicu krvi. istovremeno, ona je slična glatkome ždrijelu
biljaka-vrčeva: uz nju više nema izlaza.
do trećega kruga se najdalje smije još prodrijeti. to je
onaj polusjenoviti kraj pod krošnjama golemog drveća,
međa kozmosa, sporna krajina. danju
u njoj se čuju zvukovi unutrašnjosti, ovdje i ondje
kroz ciku ljuljački, mrvljenje kotačića;
noću vršci parabola putanja onih iznutra opasuju
debla najisturenijih stabala – to su sati drhtanja.
za ovime, više se ne zna ni staza ni boja.
negdje unutra izlaze ljudi iz crkve, kasno popodne,
i s glasačkih mjesta (opet se primiče zapad), i cijela je
jedna brigada ucijepljena u izbojke
podivljalog drveća, a visoka, osorna starica,
kojoj uskoro ništa neće biti jasno, čisti prženu srdelu,
dodajući meso unucima

X

Sadržaj

DETALJNE PRIPREME
Naznake
Detaljne pripreme
Preklopi
Zaziv bazgi
Posude
Rukama grobljima
Ušuškavanje
Lov
Aubade


DOBRA JE ZEMLJA
Prije sam se bojao nestanka znanja o zemlji
Ili, Život u šumi
Već me dugo zaokuplja / Prije deset godina kupio sam Žumberak / Često sam gubio vrijeme na motrenje / Sve sam više gubio predmete / Pokušao sam, na kraju

Ugar
Ab ovo usque ad mala
Slivenost
Dermatologija
Zadnja košnja
Stajali smo i koristili perfekt


SPAVAČI
1. Kuća se uvijek na brijegu ukaže nenadano
2. S prodolja miriše sijeno
3. Noć isparava iz šume
4. Jedino hrbat sjenovitog brda sliči na predah
5. Ovo je kraljevina
6. Siđimo niz vinograd
7. Malo je straha u mirisu gume i vina
8. Noću se donje razine prepušta šumi
9. Namjerno sam toptao
10. Bilo je više soba
0./11. Nikad nam nije trebao


NEŠTO NERIJEŠENO S GRADOM
Imam nešto neriješeno s gradom
Pomak prema crvenom (I)
Ponekad se prerušava u Sofiju
Pomak prema crvenom (II)
U nekim sam snovima
Povremeno se sjetim izbrojenosti susreta
Botanički vrt
1. zide između vrata i kuta / 2. samo sam jednom bio pred vratima / 3. palim vrt / 4. želim pobjeći / 5. botanički vrte na kraju ulice mira / 6. u daljini, postavši huka

Pismo


ZRELI KRAJOLICI
Arhitektov san
Zreli krajolici
1. Ujutro prostor nije još zarastao / 2. Što nas tjera iz šume / 3. Imaš ramena sazdana za to / 4. Ona ide protostubama / 5. I sada smo potpuno ostavili sumnje

Dobro, na kraju taj vrt
Ponekad se spuštam žlijebom
Ponekad sanjam kubuse


Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.