Na kraju taj vrt | Goran Čolakhodžić

* * *

Dobro, na kraju taj vrt, ta ograda srušena i gurnuta pod čemprese, žamor u mraku, zastali pupoljci, poznata lica. Mi smo pronicljiviji, mi smo shvatili bolje. Mi se susrećemo naizmjence u tami, tek lagano svjesni promjene mjesta, ali u razgovoru puni i ispunjeni. Mi se, po zakonu velikih brojeva, nalazimo svako toliko s onima koji nas čine (onima koje volimo) i prije par smo eona shvatili kako funkcionira taj pretpostavljeni „pakao“, plod nerazumnog straha onih koji su još bili živi i zato, dakako, ništa nisu razumjeli niti su mogli razumjeti. Povremeno sastavljanje naše svijesti u praznini odvija se uvijek u ovom vrtu i (a to je ključ sreće) nastavlja se točno ondje gdje se ranije prekinulo. Bešavno teku bljeskovi jedan u drugi, nema svijesti van svijesti (priča o gašenju svega ide nam ovdje u prilog), zato se naši razgovori, naša milovanja tečno nastavljaju i svaki je prekid, ima li ga?, nama nevidljiv, neznan. I što ako vama, koji na sasvim drugačiji način jeste, između jedne i druge naše riječi, prvog i drugog našeg slova proteknu milijuni godina? Mi imamo vremena, naši se sati broje eksponentima na deset: nama je svejedno. Nama nema sati. No, evo vam tog vašeg Vremena, razvučenog u svim smjerovima, bespredmetnog, suvišnog u ovom bivanju koje ga ne treba da bi se omeđilo i opisalo! I ovdje se, u njegovu blaženom odsustvu, mnogo snažnije vode stapanja, mnogo se bolje razgovara, mnogo se jače stenje i utapa u vreloj pučini seksa. Možda je to privid vječnosti, ali privid je po svemu isto što i stvarnost. Ti i ja se u ovom vrtu imamo susretati prividno vječno = stvarno bez kraja, naše stapanje, koje prije nije, kao ni bilo čije, bilo moguće, sada je jedino moguće; ali i u njemu ima posla, i na njemu se može raditi prema zadacima i potrebama vama neprenosivim, nespoznatljivim. Sve nas čeka, od svega drhtimo kao što smo nekoć davno drhtali na početku praznika, kada je sve bilo neotvoreno i nepotrošeno, nijedna čaška ispijena, a ovdje se one u isti čas prazne i pune, nestaju i nastaju, i dođi.