Na kraju taj vrt | Goran Čolakhodžić

9.

 

Namjerno sam toptao što jače nogama trčeći niz prilaz po nestajućem kamenju da ih probudim, ali stigavši do dna, vidio sam da nijedno svjetlo nije planulo. Desno od mirisa rezede ušao sam u stazu, napet, očekujući udarac slijeva, zdesna, od onog što promiče velikom brzinom u mraku, premda sam znao da ničega ne smije biti. Ništa se nije čulo. Preda mnom preduga cesta nalik na blijedu sliku rijeke urezanu mjesečinom na mrežnicu. Oči je trebalo napinjati da je se odvoji od kraja, od valova mračnih livada, bregova crnih šuma. Njezino blago i ugaslo sivilo nije dopuštalo promjenu smjera, zvalo je naprijed. I cijelo sam vrijeme hodao po njoj, ne samo noćas. Negdje u vrijeme istinske noći, kada se čini da zora ne bi promijenila ništa, naslutio sam nečiji dolazak. Uvijek je bilo tako, uvijek sam čekao nešto da dođe crnom cestom iz drugih dijelova bezdana. Stalno se čekalo pojavu nečeg, slutilo primicanje, dugo prisluškivalo. Stajao sam na raskrižju, trzajući se, spreman na skok. Ništa nije dolazilo, no nije ni odlazilo. Stajalo je ondje. Ništa se nije pojavilo. I onda se razmakla šuma, od ceste, od jarka, a ja sam se sjetio grebena: ondje su zvijezde postajale gušće.

X

Sadržaj

DETALJNE PRIPREME
Naznake
Detaljne pripreme
Preklopi
Zaziv bazgi
Posude
Rukama grobljima
Ušuškavanje
Lov
Aubade


DOBRA JE ZEMLJA
Prije sam se bojao nestanka znanja o zemlji
Ili, Život u šumi
Već me dugo zaokuplja / Prije deset godina kupio sam Žumberak / Često sam gubio vrijeme na motrenje / Sve sam više gubio predmete / Pokušao sam, na kraju

Ugar
Ab ovo usque ad mala
Slivenost
Dermatologija
Zadnja košnja
Stajali smo i koristili perfekt


SPAVAČI
1. Kuća se uvijek na brijegu ukaže nenadano
2. S prodolja miriše sijeno
3. Noć isparava iz šume
4. Jedino hrbat sjenovitog brda sliči na predah
5. Ovo je kraljevina
6. Siđimo niz vinograd
7. Malo je straha u mirisu gume i vina
8. Noću se donje razine prepušta šumi
9. Namjerno sam toptao
10. Bilo je više soba
0./11. Nikad nam nije trebao


NEŠTO NERIJEŠENO S GRADOM
Imam nešto neriješeno s gradom
Pomak prema crvenom (I)
Ponekad se prerušava u Sofiju
Pomak prema crvenom (II)
U nekim sam snovima
Povremeno se sjetim izbrojenosti susreta
Botanički vrt
1. zide između vrata i kuta / 2. samo sam jednom bio pred vratima / 3. palim vrt / 4. želim pobjeći / 5. botanički vrte na kraju ulice mira / 6. u daljini, postavši huka

Pismo


ZRELI KRAJOLICI
Arhitektov san
Zreli krajolici
1. Ujutro prostor nije još zarastao / 2. Što nas tjera iz šume / 3. Imaš ramena sazdana za to / 4. Ona ide protostubama / 5. I sada smo potpuno ostavili sumnje

Dobro, na kraju taj vrt
Ponekad se spuštam žlijebom
Ponekad sanjam kubuse


Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.