Lunule | Andrijana Kos Lajtman

APEL PROTIV CJELOVITOSTI

iščekivanje
u poroznoj zaluđenosti:
ovjera tjeskobe

dok mrak brekti od plavog
leptir-tinta
imaginira zjenice:
fingirana tjelesnost

i gotovo da poželim
da večer bude samo tkanina
pa da je rasparam do krvi;
povrijeđena cjelovitošću
i dosljednošću
/jer nisam priča, bajka, roman;
ja sam stih,
riječ,
slog,
broj na dnu stranice/

svaki neznani prst
(grub od vremena i bespotrebnosti)
osjećam danas
na svom ručnom zglobu

/give me reason
but don’t give me choice/

topla
od ispresijecanosti

i svaki refren past će u vodu
zakrabuljen