Lunule | Andrijana Kos Lajtman

MARGARITA

Što je Bulgakov prišapnuo Mihaliću?

kad bih mogla birati ime
zvala bih se margarita;
bila bih beskrajno strpljiva
i voljela bih
beskrajno

nisam margarita,
haljina mi nije
istkana od praštanja,
ni ruke mi nisu ljekovite

ponekad
ipak
tu i tamo
(kad noć poljubi
modrim poljupcem u čelo)
zajašim metlu
najnježnije što znam
i poletim
i pronebesim
daleko

poluglasom
potiho
dozivam tada majstora
potiho
da mu misao
ne prekinem
sobom
da ne prekinem
nepovratno

tada
i samo tada
zovem se margarita
samo tada sam
margarita
samo tada
nebeska
i
slovna

samo tada
ja
do bezdana

/majstore,
ugasi svijeću
jer nastupilo je
vrijeme bezglasja!/