Lunule | Andrijana Kos Lajtman

MLADOST TI CVATE NA RUKAMA

kažeš, ne postoji konflikt
vremena i prostora
jer sve je jutro
i dan obireš kao voćku

kažeš, godine čine svoje
i rane nisu kao kapi
da kišnu i ispare
čim listove osvijetle;
kažeš,
a mladost ti cvate na rukama

i još dalje,
i još bliže,
i još sve
………..
i da ne postoje uvijek razlozi,
i ne postoje superlativi,
i da sve, baš sve je motiv:
samo ne misli puno,
nego uhvati taj dudov svilac
i pusti ga tkati

i tako,
i tako,
i baš,
ti ja druga
ja peta i sedma
kojoj na sjenu nikada neću stati:
ti vrutku u vodenom snu,
bolna rupo u praznini

znaš li da je pjesnikinja Ana C.
umrla u trideset i prvoj
prestavši jednog dana
na sedmom katu

crtam ti njezin zračni korak,
taj posljednji stih
urezan na grudi grada:
ne kao sjećanje
ili opomenu,
već kao najdraži
narančasti kišobran
ostavljen
negdje
u
Neznamgdjeskoj
još prošlog ljeta

i tako
te male odgođenosti svemira,
oduvijek