Lunule | Andrijana Kos Lajtman

TOČKA SRASTANJA

 

sva htijenja tvoja
nastojim oguliti
kao jabuku
/kružno,
oponašajući Dantea/

dan prosijava
kroz prozore
(rupnjast
i žut)
a zalutali osmjesi
vise na granama
i nikome ne služe

tražim
plišane kostime –
da počnem cijeniti
ispunjenost
/tijela
i pogleda/

bliska mi je
njihova prazna utroba:
hodom smo srasli
i larpurlartizmom

ostarjeli osmjesi:
beskoristan ukras stabala
(l’art pour l’art)