Lunule | Andrijana Kos Lajtman

OGIGIJA

zagledanost u se
okom koje ne trepće;
zjenicom pijeska

razlomljenost
razlivenost
razburkanost:
ideja sreće u nastavcima

dok mislim zelene kišobrane borova
usporavam kretnje
nastojeći krišom
ubrzati dan:
potvrditi mjesto
gdje sam cjelovita

jer špilje morskih medvjedica
već dugo su prazne
a u prstenu sapluna
ne spavaju više
velika jaja kornjača

i tako
i uvijek
i znaš:
od mora nemirna
i od spokoja nespokojna
žudim koru jabuke
prljavi tanjur
sumanute korake:
ispunjen sat

a ti, znam
rečenice puštaš
kao zmajeve na leđa vjetra
i zračiš u dan
i ne razlijevaš poteze
……………

dok mislim o velikim i malim pastirima
o teškim i lakšim zapisima
o koracima koji trče
i onima koji plešu
gledam tri zaostala
opuška
u pijesku

i stih ostade prilijepljen za nepce