Lunule | Andrijana Kos Lajtman

TEODORA

ona koja je išla
natrag prema rijeci
i korak pretvorila u tijek…
J. H., druga četvrtina: Desetice carice Teodore

u utrobi koncentrični krugovi
raskriljeni od riječi
preplašeni od snova
zavihoreni
ostrahoreni
premoreni –
spiralne bobulje duše

sanjala – oslikati led
/ne prokockati tu bijelost
u međurječju/
a iluziju strepila
kao pahulju na usni
……………
doticati
doticati
docvjetati u sumrak
raspupati:
točkasti trenuci svemira
ples u sebi
a iz sebe pogled
i dah:
premoštena

sjaj
obasjaj
u isti trenutak:
premoštena

daj čelo, filozofe

umiri se, dijete
umiri me ti kojeg nisam rodila
a budim te
svakim novim čitanjem

daj čelo, filozofe

logika slova
logika boje
logika sna:
prošaptajmo rijeku zajedno

a tada
natrag u korake
u desetice i izblijedjele abecede
u hladne, neispružene ruke,
teklo

jer pet je žena
i pet monahinja
pet žena
a deset sjena
pet žena
nijedna pjesnikinja,
i izbockano lice
lubenice:
tu su psalmi i epigram
lijepa, stihovita kasijo

jer stih je prije sebe
a noga prije života