Lunule | Andrijana Kos Lajtman

JER NISAM EURIDIKA

od noge stola u kafiću
do vjetra u uhu
svaka stvar
ima svoju istinu

a najljepše je
da mogu misliti
više misli odjednom
/provocirati linearnost:
u sebi
tiho
miješati boje/

glazba i slika
ponekad su isto
i svejedno je
je li dan blistav
ili bijedan
/ponekad
nijedan stisak ruke
ne ostavlja traga/

i baš ću okrenuti lice
pa ne zovem se Orfej
i baš ću zatoptati korak
jer nisam Euridika
pa da vidim
hoće li išta
doći u dvojbu

znam
suludo je zahtijevati prozirnost
/ali barem znam da se može živjeti
bez poticaja/

i baš ću
…………….

jer nisam Euridika
a igram se apsurdom