Lunule | Andrijana Kos Lajtman

KRHOTINE
/Zaklopatica: zlatne lastavice/

tko nam to cjepka dane
na komadiće
nepravilne i raznih veličina
na zagrize
davnih prvih ljudi
još nepotrošene
još bolne

stvarnost je vrlo
lukava
sve dalje sve više
prekrasan krajolik:
droga duše
i oko je nestvarno
vjeđama
paučinasto od treptaja

ali mala uništenja
samo čekaju svoj put
na hipnozu otporna
otrovna
raspoloženja i proturaspoloženja
sve ono što je stvarno
a ne bi trebalo biti
ne bi trebalo

kćeri, zašto si tako
lakovjerna
tako dosljedno
leptirica
pogledaj
već od zore
izlijeva se
ta laž sunca
to podmuklo
boranje puti
brazdanje tamne sreće
već te susreće
maslačnicu

otok Lastovo:
zlatne lastavice ispijaju uvalu Zaklopatica
ljeskajući se do boli energijom volje
/uzrniše srca obiju zjenica
i ne odupirem se
ne odupirem se/

sve što je ostalo
koncentracija je sadržaja:
pogubna gustoća svijeta
/mali sažetak smrti
rekao bi M.
i ja ga ponavljam
ponavljam
još samo/