Lunule | Andrijana Kos Lajtman

NE MOGU NAPISATI PJESMU O MORU

jer ne mogu napisati
pjesmu o moru
a ako mi lahorasto
i vjeđe vodene
usprkos
i njena plava ruka
nije mi prijatelj
ni brat
nije ni blizak akvarel
ni orubljen san

odmjeravamo se
iz oka u oko
iz sredine prema van
i obrnuto
licima gladeći suncište
prstima se
dodirujući
bezglasno

ne znam napisati
pjesmu o moru
jer u oku olovke
ne nazirem ni kamen,
ni rogač,
ni vrelinu,
ni spokoj,
ni tijelo suhe naranče,
ni oslikan strah,
ni dlanove
u spužve pretvorene,
ni osoljenu boju jutra,
ni oblu tišinu,
ni mislima
opkoračan dan,
ni bijelu radost
ni ostakljenost duše,
tu znak-ranu
prepoznavanja