Lunule | Andrijana Kos Lajtman

TICALA

 

u zavijutku nemisli
u hodniku crvene šutnje
trag od riječi
osluškujem
trajanje
u nisku nabirem
izazvana
od zrnja
od svjetlosti

privrženost:
ne kraljuje li i strah
u istoj duplji
neodsanjanoj

leptiri drhte
na gasnoj vjeđi jutra
u oblake upregnuti
(šutnjom zauzdani)

ticala prostora
doticala
doticala

prozorje mraka
strepnja orubljena tišinom:
rukom je imenujem

i najjača rečenica
biva nadjačana
u koraku