Lunule | Andrijana Kos Lajtman

LICEM U LICE
/utjeha ponavljanja/

Mit o Sizifu i B. J. Štulić

izgladiti glas
znači pustiti pticu –
zamahom
visinu da osvijetli

prihvaćam:
čovjek je
svoj vlastiti cilj
i sve druge istine
ništa ne mogu
tom vjetru

ali iskliznućima i dalje
gledam u lice
licem
/plavozorim gnijezdima
zadivljena
na vrhu najviše ruke/

licem:
glumac
putnik
i ja
(osmjehe razapesmo
na istim jedrima,
mi stranci)

i premda je
kontekst banalan
dojmu ne oduzima
ništa:
crpsti život
iz neprogutane koštice
i dalje je izazov,
moj pukovniče,
(moj pokojniče)

ponavljanje me
ispunjava utjehom
/ponavljanje
je mlijeko
odabranih/

ponavljanje
licem u lice
žudim
/i zadnjim pogledom
prije pada
vezicu na cipeli
pomisliti/

znam
tuga ne mora biti banalna
ni radost raskriljena

ponavljanje me
ispunjava utjehom