Lunule | Andrijana Kos Lajtman

DVOTOČJE

O Ti koji jesi i nikada nisi –
biti mi daj!
fra Bonaventura Duda: Mjesečina

grla uhvaćena u mreže
što tijelo ih ponekad ispreda
i ruke ukrućene
od nesnalaženja
i šutnje –
tek pogled bi silno iz sebe van
i da ne bude pladanj
nego cvijet:
probuđeni bijeli mak
bez boje rasplamsan
između sna
i sna

glas je propovjednika bijel
i umata u pjenu priče:
pa kako da ne vidim napore prošle
u onima čiji je hod još mlad,
kako da ne mjerim
kad sve je znak

i jesam li ja ponekad ti
ili baš uvijek ja:
taj sluzavi tren
i nahereno sitno dvotočje
kojim pjesmu
opravdavaš vjekovima

dvo-to-čje
čje
je

pa napiši me onda
već jednom,
makar i krivudavo
kao dijete,
ti koji jesi
i nikada nisi
……….
makar
………
samo linija,
samo stih,
margina stranice:
zar u svemu kraljuje strah?

ti koji jesi
i nikada nisi

već jednom
već jednom
već jednom

dvotočje