Krošnja | Krešimir Bagić

1.

kad je brod stigao, ivan je rekao:
zvonimir!
lijepo ime.
neka bude bicikl.
njemu se može sve oprostiti.
jer je brz.
jer se kreće od ruba do ruba.
kao balon.
pričao je o brodu
umjesto da priča o valima.
pričao je o otocima
umjesto da priča o požarima.
vali zure u mene
i proždiru mi oči.
to je pejzaž!
brod nisam spomenuo. ni ribe.
zvonimir!
moj otac se vjerojatno slatko nasmijao.
on je drvo kojemu ne znam broj godova.
nikada nije rekao: jezik.
nikada nije rekao: padam.