Krošnja | Krešimir Bagić

2.

 

“ljudi su na snježnoj ulici
poput slova na papiru”
– tako je zatrudnjela
anonimna ana
siječanj
usnula bijela riječ
koja hoće da je nema
i kad se ponavlja

(bolesnici ustaju iz kreveta
zaboravljaju boli
opisane u knjigama)

kada je nestala
pojavila se šuma
brašnastobijela vila
s krupnim madežom na čelu
i listala listala

sjemenka se skrila između korica
iznad zemlje ispod glasa
kada procvjeta
u njezinu dahu čuče
i šuma i snijeg
potom se rađaju djeca

anonimna ana
od pređe mraka
tka svjetlost
poslije svih slova
poslije svih prijatelja

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.