Krošnja | Krešimir Bagić

2.

 

“ljudi su na snježnoj ulici
poput slova na papiru”
– tako je zatrudnjela
anonimna ana
siječanj
usnula bijela riječ
koja hoće da je nema
i kad se ponavlja

(bolesnici ustaju iz kreveta
zaboravljaju boli
opisane u knjigama)

kada je nestala
pojavila se šuma
brašnastobijela vila
s krupnim madežom na čelu
i listala listala

sjemenka se skrila između korica
iznad zemlje ispod glasa
kada procvjeta
u njezinu dahu čuče
i šuma i snijeg
potom se rađaju djeca

anonimna ana
od pređe mraka
tka svjetlost
poslije svih slova
poslije svih prijatelja