Krošnja | Krešimir Bagić

p. s. 1.

 

uvijek nekakav mrav
zaskoči tvoju rečenicu
i ona pocrni
kao zemlja ispod nokta
i ne može se završiti
ta ribica u moru

ana tvoje riječi
grli lišće
kada šuma žuti
trava si i umireš
od vode koja iznenada
otkriva ušnu školjku
i poplavi
tek zametnute mjehuriće

kako si plivala
tako si nestajala
ronila zvonila
a ipak rasla
daleko od oka