Krošnja | Krešimir Bagić

1.

 

opet sam u pjesmi
krošnja zašto me gledaš
u pjesmi sam od lišća
od riječi gradim kuću
(ne znam kada sam
kako sam i jesam li uopće
drukčije disao)
ti nisi glazba
ti si tiho nebo
ispod je strah deblo
debela usamljenost
krošnja zašto me gledaš
ti nisi glazba
(koji amforu sanja
nikada ne nauči plivati)
grane plešu dodiruju se
zaboravljajući odakle vjetar
ljudi na snježnoj ulici…