Krošnja | Krešimir Bagić

7.

snijeg ima lijepo ime.
kadšto od njega pravim jogurt.
jezikom. dahom. rukama.
bolje se spava
kada čovjek ne spominje šećer.
pojeo sam pun tanjur graha.
iz ormara izlaze muhe,
skakavci, mravi i lavovi.
u zrcalu su svi jednako maleni i
željni krvi.
snijeg ne voli kada ga uspoređuju
s vječnošću koja me posjećuje u snu,
koja je trenutak.
svi slijede put svjetlosti,
provaljuju u prazan stan.
policija. sjekira. nož.
vrećice krvi ispod očiju.
u nosnicama tamponi.
trosjed je ostao ležati na stubištu.
sipi kiša. zalijeva ciklame, kupus,
širi zjenice.
jedan, dva, tri.
zažmirio sam.
sad!