Pobuna obješenih | Tomica Bajsić
PISMO IZ ZEMLJE INUITA
(od prijatelja koji je na kočarici otišao u ribe na Aleute i nije se zbog leda mogao vratiti na vrijeme i dočekati me na aerodromu.)
I
Prijatelju, treba uzeti
komad dimljenog lososa
staklenku haringe
bar 6 konzervi
Miller High Life piva
ne brinuti o hladnoći
(ovdje svi dani su hladni)
ne brinuti zato što je oblačno
(ovdje svi su dani oblačni)
42 milje od Anchoragea
u mjestu pod Lijenom Planinom
na drugom skretanju preko rijeke
sići sa snijegom očišćene ceste
proći pored male ruske crkve
ostaviti auto kod jezera
i ne brinuti zato što je pusto
što nema ni koliba i ljudi
treba samo pratiti znak –
ne napuštati Arktičku cestu
– paziti na medvjeda i losa;
tri sata strmog uspona i
sa vrha Lijene planine vidiš
sve glečere i ravni Aljaske.
U ljeto si ovdje kao na izvoru duge.
Ako ti se nebo gore zacrni
gavranima u letu i pričini ti se
da čuješ klepet njihovih krila, ne brini.
Brzo će proći i obuzet će te
nedohvatni mir zemlje Inuita
sibirskih i aljaških eskima i
mislit ćeš da si u središtu
ne na kraju svijeta.
P.S. Spuštajući se s Lijene planine svrati do mjesnog groblja i kod ploče sa imenom ANNA SMIERNOFF ostavi cvijet. Tu ima jedna bijelo-plava stolčica, a iza rešetki uvijek možeš naći šibice i svijeće. U kolovozu 2006., ovdje je pokopana pjevačica i plesačica Anna Marly, kasnije Smiernoff, iz Sankt Petersburga, negdašnjeg Ljeningrada, rođena 1917., kao Anna Jurjevna Betulinskaja. Annin je otac, inače aristokrat iz roda Ljermontovog, ustrijeljen od boljševika u kotlu revolucije, kada je Anna imala samo godinu dana. Majka je dijete stavila na kočiju, i preko snježnih šuma prevalili su put od obala Neve sve do Finske. Zlatnim prstenom platila je cariniku izlaz iz Rusije, u koju se njih dvije više nikada neće vratiti. Anna je odrastala na Azurnoj obali, utočištu bijele Rusije. Kao djevojka, svirala je gitaru u klubovima i plesala u baletu Djagiljeva. Prilikom Njemačke invazije doputovala je preko Lisabona do Londona. Tu je za vrijeme bombardiranja pomagala Crvenom križu i skupljala tijela i krhotine razorenih domova. U Londonu se tada na čajankama u stanovima s prozorima zakucanim daskama, s parketom od mahagonija, prvoklasno lakiranim bez obzira na ratna oštećenja, rađala glazba slobodnog svijeta i slušao se radio BBC, u sobama s vitičastim zidovima zelenim poput kaputića lovačkih pasa u Surreyu, postojanim poput čaja u šalici kraljevskih lovaca na lisice, koji u tišini čekaju da se digne jutarnja magla.
Poslužujući čaj bučnoj delegaciji Francuskog pokreta otpora, Anna je slušala vijesti o borbi Ruskih partizana i Nacista kod Smolenska i prvo komponirala kao zvižduk, a potom kao melodiju na svojoj gitari, pjesmu koja će izvedena na francuskom kao La Complaint du partizan postati himna Francuskog i nekih drugih pokreta otpora u Europi.
Poslije rata Anna je opet putovala: i u Argentinu, Ameriku, Aljasku.
Proputovala je svijet i na kraju umrla na Aljasci, i to u Palmeru, gdje žene možeš na prste izbrojati i gdje drvosječama raste brada iz nosa i ušiju, i kada se spuste iz šume do šanka prvog bara, zabiju sjekiru u pult tražeći jednu cijelu bocu viskija, i ništa drugo, samo ono što im pripada, ipak su to ponosni ljudi.
Aljaska je najbliže domovini što je mogla dobiti.
Umrijeti tu blizu u pravoslavnoj crkvi, potkopanoj snijegom istog mirisa poput onog iz njenog djetinjstva, predati se otvorenim prostorima poput onih u šumama domovine, gdje zvijezde stoje toliko blizu kao da nas režu u prsa, Anni je bilo poput povratka u kolijevku života.
II
„Prijatelju, čuješ li nad našim ravnicama crni let gavrana?“
Cijelu noć vjetar je tumbao oblake tresao drveće i bjesnio širokim zamasima iznad groblja u Palmeru gdje počiva Anna Marly koja stoji – sada leži, iza jedne himne otpora u Drugom svjetskom ratu.
Bistri planinski zrak dar je vida na daleko prema zaljevu Cook, gdje šuma je duhova, stvorena potresom na veliki petak 1964., kada je dobar komad zemlje uronio u ponor. Drveće je bilo pokošeno bujicom slane vode, a sol se primila ogoljelih ostataka stabala, i balzamirala ih za vječnost.
Dobro je imati dar vida i oprostiti onima koji su joj ubili oca, kako im je i Anna oprostila. Čak i da je Isus bio samo lovac na skakavce u pustinji (što nije,) njegove riječi iz Mateja 7:2, kojom mjerom mjeriš, mjerit će ti se, vječne su i za Annu Marly i njene u mraz zaogrnute crne šume Rusije i Finske, gdje se zrake sunca lome sve do Aljaske noseći i sav žamor s obale rijeke Neve, kotliće za kavu, začarane dimnjake i ritam pločnika Mandeljštamovog grada. Čuje se i topot brzog stepskog konja Tome Dundića, koji u šumu duhova stiže kao jedini sa ovih prostora upisan u Rusku Enciklopediju heroja Crvene Armije. Tu su negdje i od svih vlasti zaboravljeni zatočenici Petropavlovske utvrde-tamnice u Sankt Petersburgu, koji predvođeni carevim rođakom, glasovitim anarhistom Kropotkinom, planiraju još jedan u nizu bjegova, a pomažu im slijepi violinisti, djevojka sa satom duplog dna i pilicom za rešetke skrivenoj u mirisnoj rukavici, šareni kišobrani kao signalne zastave, Mandžurijski majmuni na lancu, kočijaši s povezom na oku, i neizostavni, lukavi gostioničari Petrogradski…
Kao da ih vidim ovdje u šumi duhova, nagrnuli su poput odjeka u njenu čast na groblju Pioneer pod Lijenom planinom, slili se zajedno s Annom Marly kao pusta potvrda bezgraničnog u zemlji Inuita, u Aljasci, zemlji Sibirskih eskima, koju je ruski car Nikolaj prodao SAD-u za tričavih 5000 dolara.
(„Prijatelju, čuješ li nad našim ravnicama crni let gavrana,“ riječi su Anne Marly iz „Himne partizana“, pjesme osmišljene izvorno na ruskom, kasnije prevedene i za francuske i talijanske pripadnike pokreta otpora, neovisno jesu li bili kršćani, anarhisti ili komunisti, ili samo slučajni prolaznici dobre volje, a jedna od njenih pjesama oživjeti će i u izvedbi Leonarda Cohena, pod nazivom „Partisan Song“.)
Sadržaj
ČUDAK ZA BANKOMATOMDiktatori
Vodostaj
Djeca motociklisti
Miller High Life
Tvornica sardina
Tri četvrt sata nije dosta
Najveća pustolovina
Mi zaleđeni
Proročište Delfi
Gdje si ležala u pijesku
Skupljači kostiju
CALLofDUTY
Očevi i sinovi
SLONOVI MARŠIRAJU
A.D. 2000
Australija
Podzemni grad
Nova 2008.
Indigo ljudi
Tko je istjerao vraga iz Jeruzalema?
Slonovi marširaju
U ove dane
POGLED KROZ ZJENICU PČELE
Pogled kroz zjenicu pčele
Tri koraka
Prevoditi poeziju
Svijet nije takav kakvim se čini
GAŠPAR NOĆNIK
Gašpar noćnik
Vrućina
Razgovor u ispovjedaonici
9 stepenica
Unter den Linden
Arktička mahovina
Uncle Ben
Jack i Jill se vjenčaju
Pobuna obješenih
Crtati liniju života
PISMO IZ ZEMLJE INUITA
Put slonova
Konjica oblaka
Pismo iz zemlje Inuita
Blackberry ruža
Karnalni je Svijet
Impresum