Pobuna obješenih | Tomica Bajsić

UNCLE BEN

 

Koliko bi se ljudi odmah zaklelo da Uncle Ben ne postoji, da je izmišljena ličnost, marketinški trik?

Uncle Ben surfer, jaši valove nastale nuklearnim udarom na Hirošimu, Uncle Ben dimi lulu i skenira tržište u Saigonu za vrijeme evakuacije trupa, Uncle Ben jedini uvoznik riže u Kinu, Uncle Ben u samostanu trapista u Kentuckyju traži sumnjivce za McCarthyjevu listu komunista i lijevih sabotera, Uncle Ben piše pisama u Nikaragvu djevojci zavedenoj od Sandinista, Uncle Benova riža posebno preparirana da izdrži Hladni rat, Uncle Ben Extra Longhorn Rice, Poly-blended and twice overpacked, jedina riža nedostupna Sovjetskim radarima. Najbolje je biti ja, zato što postoje mnogi ja, riječi su koje mnogi pripisuju današnjem Uncle Benu.

 

* * *

Ali postojao je i pravi Uncle Ben. Tridesetih prošlog stoljeća bio je Afro-američki uzgajivač riže dobro poznat svim prerađivačima riže oko Houstona po tome što je uvijek dostavljao rižu najbolje kvalitete, i kontinuirano dobivao najviše nagrade, a živio je skromno. Njegova supruga Rosie umrla je još mlada i nije se više vjenčao. Umro je u dobi od 77 godina, pod sumnjivim okolnostima. Početkom 40-ih, koju godinu nakon Benove smrti, Gordon L. Harwell, predsjednik ‘Converted Rice Company’ planirao je za večerom u Chicagu zajedno s partnerom razvoj i popularizaciju te slavne kompanije. Markirali su lice dobroćudnog šefa sale u restoranu, Franka Browna, koje je sličilo preminulom Benu, doajenu riže iz Teksasa, a izgledalo je i nekako življe. Nalijepili su ga na konzerve i pakete riže i poput modernih brand gurua stvorili globalni lik Uncle Bena, koji je inače umro siromašan u ružičnjaku svoje farme, ili u zagrljaju ljubavnice u umirovljeničkom domu, a možda i na lomači Ku Klux klana. Kako kažu u Teksasu, nikada se ne zna.