Pobuna obješenih | Tomica Bajsić

VRUĆINA

Hodajući Kaptolom gledao sam kako skidaju skele s desnog krila Zagrebačke katedrale. Tko li se sjeća kada su postavljene? Još malo, svi će ih zaboraviti, kao što djeca zaboravljaju aparatiće za zube. Ne mogu se sjetiti jesu li skele podignute prije rata. Oslobođeni zidovi izgledaju lijepo, rekao mi je sin: ovako mliječni i svjetlo-žuti; da su sasvim bijeli ubrzo bi se zaprljali i ostali mračno sivi za dugo vremena. U autobusu prve kapi znoja na licima zgužvanih putnika. Prošle godine u ovo vrijeme padao je snijeg. Sada umjesto zime dolazi proljeće. Nekoliko putnika skida se u potkošulje. Sredina prosinca je, 19 stupnjeva Celzijusevih. Sunce i nezapamćena vrućina za ovo doba godine.

Dvije su me opatice u Opel Kadettu skoro pregazile dok sam prelazio cestu. Veselo im mašem, jer iz autobusa sam izašao pun otkrića.

To je dakle to: u svoje mikrovalno doba doživjet ću jednu od svjetskih kataklizmi rezerviranih za znanstvene knjige gdje komprimirana povijest zemlje stane u liniju od nekoliko centimetara, a zarezi su gusto raspoređeni u razmacima po nekoliko milijuna godina.

Postojalo je brončano doba, doba leda, doba jahača apokalipse, doba rata cvjetova. Bog protiv boga, čovjek protiv boga, čovjek protiv čovjeka. Doba harmonije s prirodom još se uzalud očekuje, jer val vrućine sve je uzdrmao, istresao iz cipela.

Umjesto da spavaju zimski san u pećinama okovanim ledom, medvjedi su napustili rascvjetani Sibir i krenuli za Moskvu kako bi protestirali na Crvenom trgu. Pale su i teške riječi, no kako se kaže, Moskva suzama ne vjeruje. Na vrhovima Alpa gotovo da rastu palme s kokosima, umjesto jodlanja čuje se vesela krika majmuna. Polarne kape pucaju i sante leda lutaju od Patagonije do Tasmanije, aboridžini plove zajedno s tuljanima, još uvijek nepripremljeni za put oko svijeta. Neki kažu da će golfska struja na prepad zaokrenuti iza Gibraltarskih vrata. Otvorit će se Panonsko more, a snijega će biti još samo u pustinji Gobi. Na Picadillyju će, kažu, rasti cvijeće a kišobrani će postati suncobrani. Neki misle da se ne radi o globalnom zatopljenju već o jednostavnom preustroju klime, pomicanju crte ekvatora s jednog mjesta na drugo.

Zemlja se vraća svojim počecima, gotovo nečujno.