Pobuna obješenih | Tomica Bajsić

UNTER DEN LINDEN

Dvadeseto je stoljeće na velika vrata uvelo spregu literature i politike: Aragon je otvorenih ruku išao u susret Staljinu, a Staljin je, čim je uhapsio Mandeljštama, telefonirao Pasternaku, kako bi učinio prijatelja žrtve sukrivcem. Breton je kasnije u Meksiku pohodio Trockog, koji je u krvi ugušio Kronštatsku pobunu mornara, po Josifu Brodskom, jedinu pravednu revoluciju. Malraux je, čim se dohvatio položaja, trčao za zlokobnim Maom u Kinu kako bi uz čaj i partiju kineskih dama razmjenjivali misli o smislu života. Krleža i Tito bili su, kao kućni prijatelji, primjer bratstva i jedinstva mačke i miša. Sartre je u uzaludnoj potrazi za prosvjetljenjem odletio na Kubu pacijentu koji se prometnuo u doktora čovječanstva, a Marquezov prijatelj Fidel Castro pobunjene je Praške studente nazivao fašistima, i pozdravio Sovjetsku tenkovsku invaziju na Čehoslovačku 1968. godine. Ti su isti tenkovi, zbog kojih je vitalna srž jednog naroda ostala zamrznuta još nekoliko desetljeća, na oklopu nosili slike Che Guevare.

* * *

S druge strane knjižnog hrpta, samovarni pjesnik Blaise Cendrars je istražujući rojeve komaraca na noćnom nebu Južne hemisfere prijateljevao s Manolom Secom, poslužiteljem na najudaljenijoj benzinskoj pumpi u Brazilu, koji nikada nije bio ni predsjednik razreda, voditelj omladinskih radnih akcija, ni šef kućnog savjeta. Nije bio ni onaj koji dijeli karte, bilo gdje, pa ni u pivnici Pod lipama, odmah tu do umirovljeničkog doma, gdje mi se posrećilo da sam nakon duge potrage uspio naći omiljeno mi Velebitsko pivo.