Apatridi i ostale čudne ličnosti | Lidija Deduš

TREĆE LICE

ne znam gdje da počnem, mama, možda najbolje ispočetka,
stvari krenu loše kad se kažu obrnutim redoslijedom jer
ni sunce ne izlazi na zapadu pa se bojim,
desit će se nešto loše ne budem li konzistentna, čekaj,
samo da se maknem s mjesta, evo, sad ti mogu reći,
dobro mi je ovdje sada, mama, smirujem se svakog dana malo više,
ne mislim na ono što je moglo biti, ne planiram i ne plačem,
samo čekam novo jutro, da sve opet krene ispočetka, svojim redom,
buđenje u sedam i kava bez mlijeka, mora biti crna, mama,
mora biti gorka, bez šećera, tako mora biti,
moram biti konzistentna, ne budem li, desit će se nešto loše,
čekaj, samo da se maknem s mjesta, evo,
tako počinju moja jutra, tako mora biti svakog dana,
zatim slijedi kupatilo, mama, smijat ćeš se, ali,
ja još uvijek spavam u čarapama, inače ne mogu, hladno mi je,
ovako ne moram ustajati noću, spavam sve do jutra, a onda buđenje u sedam,
kava, tako mora biti, moram biti konzistentna, mama,
pazim da veš uvijek bude okrenut na pravu stranu, bojim se,
ne bude li, desit će se nešto loše, čekaj, samo da se maknem s mjesta,
zube perem uvijek prvo slijeva, onda zdesna,
i iz kade uvijek prvo lijevom nogom, mama, ne budem li, plašim se,
desit će se nešto loše, čekaj samo da se maknem s mjesta, evo,
sad je dobro, gdje sam ono stala, mama, moram dalje redoslijedom,
odlazim na posao, cipele su redom prvo desna, zatim lijeva,
da provjerim samo je li pegla isključena, je li ključ u bravi, okrenuti dvaput,
nikad jednom, mama, moram biti konzistentna, brojim,
jedan, dva, tri koraka, a onda preskok preko kocke,
ponekad se desi pa stanem na krivu, to se brzo mora ispraviti, mama,
moram biti konzistentna, ne budem li, desit će se nešto loše, čekaj,
samo da se maknem s mjesta, evo, sad je dobro,
jutros nisam srela onu ženu, nikad ne pozdravi, ali
kad je vidim, znam, dan će biti dobar, sad se bojim,
desit će se nešto loše, nešto strašno, čekaj da se maknem s mjesta,
počela je kiša, osjećam tjeskobu, mama,
ne mogu se sjetiti da li sam isključila peglu i koliko sam puta
zaključala vrata, mama, već je podne, dan će brzo proći,
sve je dobro, zasad, samo ne znam, one čaše,
da li sam ih spremila u kuhinjski ormarić, ako nisam, bojim se,
desit će se nešto loše, nisam bila konzistentna, mama,
čekaj samo da se maknem s mjesta, samo želim natrag kući, da provjerim
je li pegla isključena, u pidžamu i u čarape za krevet,
lijevu čarapu na lijevu nogu, vidim to po obrisu stopala,
ne bude li, desit će se nešto loše, mama,
plahta mora biti glatka, deka mora biti ravna,
cedulja u donjem desnom kutu, moram biti konzistentna,
ne budem li, desit će se nešto loše, čekaj, samo da se maknem s mjesta,
viljuška je danas bila u pretincu s noževima, to se mora brzo popraviti,
knjigu sam odložila u pogrešnom kutu stola, to se mora brzo, čekaj,
evo sad je dobro, moram
biti konzistentna, mama, samo da još vidim vrata, u redu je,
dvaput, eto, tako idu moji dani, mama, pazim da sve bude kako treba, pazim,
ne bude li ispoštovan redoslijed, mama, desit će se nešto loše,
nisam bila konzistentna, kao onog jutra kad je pala prva
bomba, kad sam spavala na desnom boku, ustala na lijevu nogu i kad
nisam bila konzistentna kao sada kad još samo čekam da se desi nešto
od čega ću ozdraviti.