Apatridi i ostale čudne ličnosti | Lidija Deduš

DRAGI MORRISSEY

pišem ti ovo pismo u nadi da će te zateći
zdravog i u dobrom raspoloženju
mada nemaš pojma tko sam ja
samo još jedna jadnica
jedna od pripadnica prebijednog ljudskog roda pomislit ćeš
kad i ako ga budeš pročitao
ni manje ni više vrijedna od ostalih
ali mogu ti reći kako ja odlično znam tko si ti
i da ti se spremam pisati već dvadeset i šest godina
od onog dana kad sam prvi put životom branila tvoju ploču
koju sam kupila od dugo šteđenog džeparca
koju je neki klinac u velikom parku izgrudao snijegom
klinac koji se samo htio igrati
a ja sam ga bacila na zemlju i napunila mu usta i nos i uši
tako da nikad ne zaboravi koga je on to gađao
da nikad ne zaboravi dan kad je pokušao oskrnaviti
velikog stevena patricka morrisseya
osim toga htjela sam ti reći
mnoga su se sranja izdešavala u periodu od dvadeset i šest godina
kad sam kupila tu prvu tvoju ploču
raspala nam se država i preživjeli smo rat
iz kojeg smo izašli sjebani i nikakvi
rekli su mi da sa starošću dolaze pamet i mudrost
ali ja to do danas nisam spoznala
pamtim samo kako smo te slušali
po mračnim podrumima i zadimljenim klubovima
i kako smo bili sretni kad smo dobili satelitsku
pa te mogli vidjeti na mtv-u
današnja djeca ne znaju ništa o tome
gledaju te na internetu
kupuju knjige s detaljima iz tvog života o kojima smo mi mogli samo sanjati
besplatno skidaju albume i prže ih okolo za pljugu
dok smo mi nervozno sjedili kraj kazetofona
s pritisnutim rec play pause tipkama
i kad su nam se kazete zapetljale od izlizanosti
sahranjivali smo ih ispod kvartovskog drveta uz oproštajna pisma
ali zapravo htjela sam reći
nadam se da si dobro
jer gledala sam taj intervju s tobom
u toj nekoj emisiji
u kojoj si izgledao kao podmornica
koja je potonula nakon stravične eksplozije
i voditelj te pitao nešto o depresiji kao
opće je poznata stvar da patiš od depresije
i da li si i u danom trenutku depresivan
dok sjediš tamo u toj emisiji i odgovaraš na pitanja o novom albumu
i bila sam malo razočarana tvojim odgovorom
jer si mu zbunjeno rekao da nisi
jer si okružen prijateljima i dobrim ljudima
iako se u tvojim očima jasno vidjelo
da je umrla neka iskra
ona koja umre u svima nama kad nas pitaju o depresiji
oni koji o tome ne znaju i ne razumiju ništa
koji misle da su to prolazna stanja što ponekad dođu
i jednako tako brzo i odu
nakon što čovjek dobro pojede i popije
zapjeva i ispriča poneki vic
poveseli se s dragim ljudima koji mu pruže utjehu
da još ima nade za sve nas
iako odlično znamo da je u životu sve već unaprijed izgubljeno
za kraj bih ti još samo htjela reći
nimalo mi se nije dopao tvoj zadnji singl
počeo si zvučati kao švabo tralala
pregazile su te godine mozz
jer današnje je doba doba optimizma
i nitko više ne puši te mizantropske spike
ma koliko ih voljeli nas dvoje
i ma koliko se slagali da je svijet usrano mjesto za život
nitko ne želi slušati tuđe vapaje upomoć
niti znati o tome da je netko u depresiji
i nitko ne shvaća ozbiljno taj tvoj cry for help
ljudi se danas okreću svijetloj budućnosti jer svima je valjda jasno
da živimo u novom mračnom dobu
iz kojeg se pošto-poto treba što hitnije iščupati
i zato bi najbolje bilo
da se okaniš pjevanja
i kao svaki pošteni estradnjak
otvoriš restoran ili neki biznis
od kojeg ćeš i dalje dobro živjeti i zarađivati
tako da ti nitko ovako kao ja jednoga dana ne bi mogao predbaciti
da si ostao bez ideja
da si isuviše star a da bi još uvijek bio mlad
iako bi sigurna sam
i na to imao spreman odgovor.