Apatridi i ostale čudne ličnosti | Lidija Deduš
I TAKO SMO NEKAD ŽIVJELI
i tako smo nekad živjeli,
po hladnim sobama i kupaonicama,
rad u tvornici u tri smjene,
a subotama poslije plaće na mađarsku pijacu
po vajkrem, sir i uloške.
u ledenom hangaru isprobavala sam odijelo za krštenje,
ali rukavi su bili prekratki.
kupila sam video kazetu
na kojoj poznata manekenka vježba biceps.
ciganka s pijace je tečno govorila naški:
daj mi malo pare ću ti nešto gatam,
jedan crni ženiće te, ali neće biti sreće.
stali smo i u željeznom dućanu.
stari je kupio žicu
da ogradi vrt od jagodine koze.
ja ja koza esen ales,
tumačio je začuđenom prodavaču.
kad smo stigli kući
vježbala sam na hladnom podu.
eć gete harum
njolc gilenc diz,
uzdisala je slavna ljepotica
na tečnom mađarskom jeziku.
Sadržaj
APATRIDIUrednikov izborsarajevo
treće lice
the tale of two cities
Urednikov izborznakovi pored puta
(na cesti doboj – brod)
Urednikov izborsrbska kuča
Urednikov izborglineni golub
fire, walk with me
pi
golubovi
agregatna stanja smrti
MOJ ČOVJEK
kako iskoristiti preostale dane života na zemlji
Urednikov izborkako osvojiti zgoditak na lutriji
kako sačuvati ljubavnu svježinu
kako prevladati zimsku monotoniju
cvijeće na balkonu
moj čovjek
kako se maniti ćorava posla
kako preživjeti 21. stoljeće
vječnost
some kind of hapiness
PET PRAVILA ZA OPTIMIZAM
kako doći do pravih odgovora
prava sreća
frustracija
kako biti simpatičan u trenucima nevolje
kako prespavati noć u kojoj se ne može zaspati
skepsa
i tako smo nekad živjeli
odgodim se na tjedan dana
bakterije
bungee
uže
u neke dane nastani se ovdje neki đavo
što mi je rekao zid
tražim novi stan
NAŠ TUĐI AUTO BEZ KOTAČA
djed
amerika
žena na pragu sedamdesetih
prava strast
ja se bojim uniforme
ne snalazim se na peronima željezničkih stanica
dragi morrissey
zavrtjelo mi se u glavi, ali
kiša je počela padati prije svitanja
angst
u danima kad je kuća bila jako hladna
bolji život
Impresum

