Apatridi i ostale čudne ličnosti | Lidija Deduš

TRAŽIM NOVI STAN

tražim novi stan.
nekoliko kvadrata u koje ću smjestiti
sve knjige, dvije slike, džezvu, lonac i tavu za pravljenje
tjestenine s povrćem.
imam i nešto posteljine, veš mašinu, madrac
i to bi otprilike bilo to. selidba neće biti duga ni teška,
u jednom danu lako će se izmjestiti
cijeli jedan život.
tražim mjesto s kupaonicom dovoljno širokom
da mogu leći na pod
i raširenih ruku i nogu razgovarati s plafonom
kad više ne bude moglo drugačije.
plafon trpi više nego papir koji trpi više
nego čovjek. plafon je čovjekov najbolji prijatelj.
tražim stan za koji ću svima moći reći
krasan je moj novi stan, samo da ga vidite, upravo je
sve ono što sam oduvijek tražila.
san snova.
kvadrati slobode gdje si mogu do mile volje
dozvoljavati sitna zadovoljstva.
grebati noktima kad mi se bude grebalo
(vlasnik neka bude fleksibilan po pitanju zidova), ili
gledati noću u crvenu točkicu na razvodnoj kutiji za struju
i brojati koliko je puta slabije žmirnula.
tražim stan u kojem će kava mirisati drugačije
i frižider zujati drugačije
i jabuke gnjiliti drugačije od dosadašnjih.
zaklinjem se, kupit ću si novu zdjelu za voće
da svima mogu reći: imam prelijepu novu zdjelu za voće
u predivnoj novoj, kao bombon slatkoj, kuhinji.
i zavjese
ako bude trebalo nekad u njih da se umotam,
pa legnem u kadu da sve bude baš onako,
dramatično i filmski.
da pri povratku iz grada svima mogu reći: idem doma,
u svoj novi stan sa svojom novom kuhinjom
i svojom novom sobom i svojom novom kupaonicom
iako će svima biti kristalno jasno da ovdje
o domu nema niti riječi.