Apatridi i ostale čudne ličnosti | Lidija Deduš

THE TALE OF TWO CITIES

imam četrnaest godina
i živim u sarajevu.
s tetkom se vozim u tramvaju,
oko nas je snijeg, a ona govori
nešto o padu vukovara.
došla je otamo s babom i dedom,
i sad idemo zajedno tramvajem na skenderiju:
ona da skupi humanitarnu pomoć,
ja da kupim ulaznicu za koncert
ekatarine velike.
priča o gradu koji je negdje pao me, dakle, zanima
koliko i pingvini iz dokumentarca
o globalnom zatopljenju.

shvaćaš?

imam trideset i šest godina,
a iza sebe dvadeset i jednu pušačkog staža
i odavno više ne živim u sarajevu.
ovih se dana posebno brinem
kako s mojim bronhima nešto nije u redu,
jer navečer, kad legnem,
tihi me kašalj podsjeti kako sada,
za razliku od onda kad sam imala četrnaest,
u grudima nosim dva spaljena grada
i bojim se, zakašljem li preglasno,
iz mojih bi pluća, kao iz vulkana,
mogao eruptirati dim s pepelom.
toliki su, otprilike, razmjeri
te katastrofe.