Apatridi i ostale čudne ličnosti | Lidija Deduš
ODGODIM SE NA TJEDAN DANA
neću više da pijem minerale, vitamine, vodu
za pravilan rad srca, mišića, kostiju,
i neću da pazim na hranu, slatkiše, ugljikohidrate
da redovno vježbam i trošim toksine i vežem slobodne radikale.
hoću da ustanem u ranu zoru, da skuham kavu,
da upalim svjetlo u kupaonici, da se pogledam u ogledalo,
pa da gurnem glavu u lavabo pun vode
i da ostanem tako sve dok me ne pojede mačka.
subota je i svi su nekuda otišli.
kupaju se u morima, istražuju špilje i planine,
a ja sam ovdje
sjedim nasred dnevne sobe i širim po parketu rekvizite
s kojima bih mogla i htjela da se ubijem.
vidim
ispod kauča se s kokicama zamrsilo klupko kose,
pa izvučem usisivač i krenem čistiti podove.
iz ormara izvadim stare gaće, navlažim ih vodom
i počnem brisati police.
usput pronađem plastičnu vrećicu i izolir-traku
i spremim ih u džep za poslije.
prebacim se u kupaonicu, oribam kadu, lavabo, wc,
gucnem malo varikine, razdijelim šareni veš od bijelog i kažem
ok, sad mirne duše mogu da skočim kroz balkon
pa iz ladice izvadim nož.
zasučem rukave i taman kad krenem da zasiječem,
omete me moj odraz u nehrđajućem čeliku.
dignem sječivo da popravim frizuru, obrišem ruž s prednjih zuba
i tako mi prođe subota.
u nedjelju obučem najljepšu haljinu i odem van.
mjerkam koliko je visoka zgrada, ali
zapnem za rubnik, padnem
i razbijem koljeno.
psujem, hoću da se bacim pod auto.
krenem prema rijeci na drugom kraju grada, ali
usput sretnem s. koja me pozove na ručak.
kažem: dobro, može, iako sam upravo krenula
da skočim s mosta.
a onda me nazove moj čovjek i pita kad dolazim.
pa dobro, evo me, stižem,
kažem,
mada iskreno
stojim na pružnom prijelazu kod bile
i čekam da naiđe putnički zagreb-varaždin.
i tako mi prođe nedjelja, i pokvari se kuhalo za vodu,
i pregori mi žarulja, i razbijem dva tanjura,
i izgori mi pegla, i oljušti se zid, i stigne mi ponedjeljak,
i ustanem u ranu zoru, i skuham kavu, i upalim svjetlo u kupaonici,
i pustim vodu u lavabo, i izađem iz stana
i osjetim nelagodu što postojim, ali
odgodim se na tjedan dana.
Sadržaj
APATRIDIUrednikov izborsarajevo
treće lice
the tale of two cities
Urednikov izborznakovi pored puta
(na cesti doboj – brod)
Urednikov izborsrbska kuča
Urednikov izborglineni golub
fire, walk with me
pi
golubovi
agregatna stanja smrti
MOJ ČOVJEK
kako iskoristiti preostale dane života na zemlji
Urednikov izborkako osvojiti zgoditak na lutriji
kako sačuvati ljubavnu svježinu
kako prevladati zimsku monotoniju
cvijeće na balkonu
moj čovjek
kako se maniti ćorava posla
kako preživjeti 21. stoljeće
vječnost
some kind of hapiness
PET PRAVILA ZA OPTIMIZAM
kako doći do pravih odgovora
prava sreća
frustracija
kako biti simpatičan u trenucima nevolje
kako prespavati noć u kojoj se ne može zaspati
skepsa
i tako smo nekad živjeli
odgodim se na tjedan dana
bakterije
bungee
uže
u neke dane nastani se ovdje neki đavo
što mi je rekao zid
tražim novi stan
NAŠ TUĐI AUTO BEZ KOTAČA
djed
amerika
žena na pragu sedamdesetih
prava strast
ja se bojim uniforme
ne snalazim se na peronima željezničkih stanica
dragi morrissey
zavrtjelo mi se u glavi, ali
kiša je počela padati prije svitanja
angst
u danima kad je kuća bila jako hladna
bolji život
Impresum

