Apatridi i ostale čudne ličnosti | Lidija Deduš

CVIJEĆE NA BALKONU

pišem pismo svom čovjeku
koji se sada nalazi u drugom gradu.
pismom ga želim izvijestiti da je situacija kod kuće stabilna.
nemamo, a nismo ni imali, cvijeće na balkonu
pa to odmah odbacujem kao temu.
nema svrhe nepotrebno ga opterećivati stvarima samo zato
jer se nema baš o čemu pisati.
nije bilo nikakvih značajnijih kvarova, osim onog s autom.
ali o tome sam ga ionako već izvijestila telefonom.
vani je stisnuo debeli minus, ali cijevi s vodom
besprijekorno rade. i grijanje isto radi.
ovaj grad je dobro opskrbljen plinom, nema straha
od nestašice.
posvetila sam se temeljitom spremanju.
promijenila sam posteljinu, usisala podove i prašinu.
čišćenje kuhinjskih elemenata će pričekati.
možda bi ga zanimalo da je u zgradu uselila
moja kolegica s posla.
i da se ove godine netko pobrinuo očistiti
snijeg ispred haustora.
dogovorila sam termin kod zubara,
i izgleda da je bio dimnjačar jer se više ne osjeća miris čađi
kad se uđe u kupaonicu.
već par noći me muči nesanica. probudim se
i više ne mogu zaspati. ponekad ostanem u krevetu i čekam
da san dođe sam. u ostalim noćima ustanem
pa hodam po sobi uzduž i poprijeko
brojeći korake od ulaznih vrata do balkona.
to me smiruje.
prije negoli dovršim pismo želim mu još samo reći
kako bi bilo dobro da dođe što prije.
kada bismo imali djecu
i ona bi ga jedva čekala.