Apatridi i ostale čudne ličnosti | Lidija Deduš

VJEČNOST

noć sa srijede na četvrtak jedna je sasvim obična vječnost.
ništa u njoj nema drugačije, ništa posebno
u odnosu na bilo koju drugu vječnost.
u jedan sat je isto kao i u pet,
palim televizor, čitam vijesti s ekrana:
pred nama je vruće ljeto,
pakleno,
rastu cijene nafte, trajekata, katamarana, autocesta,
ugostitelji zadovoljno trljaju ruke.
sada je u kini jutro.
kinezi se guraju u podzemnoj
zalijepljenih lica za staklo.
vidjela sam slike.
putuju s kraja na kraj grada,
odlaze na posao, nije ih briga
za našu političku situaciju, za vruće ljeto, oni niti ne znaju
gdje se mi to nalazimo
i koji je kod nas dan.
a ovdje pekari mijese svoje tijesto.
medicinske sestre i dežurni liječnici žure na hitan poziv.
vatrogasna kola negdje režu limove na zdrobljenim automobilima,
noćne službe obilaze cestu, javljaju o vodi koja probija asfalt
u nekom kvartu.
iza horizonta sporo se pomalja brdo
veliko kao ovaj ovdje ormar čija se sjena savija pod svjetlom
televizijskog ekrana
i ja zamišljam da u svom gradu ni ti, kao ni ja, ne spavaš,
da te muče ove cijene koje rastu, ovo ljeto koje prijeti,
ti kinezi koji idu svojim putem
i nemaju pojma tko si ti,
tko sam ja,
kolika je udaljenost između nas, ni
koliko dugo može trajati
ova vječnost.