Apatridi i ostale čudne ličnosti | Lidija Deduš

UŽE

u danu koji predstoji važno je imati plan
tako da svaki trenutak bude ispunjen,
svaka pukotina dobro zatvorena,
na putu do pošte brojati
kocke pod nogama,
koliko muškaraca koliko žena,
plavih, crnih, koliko djece, bicikala,
pruga na zebri, sekundi do promjene
crvenog u zeleno,
unaprijed odrediti povratak,
topla kupka za bolno stopalo,
spremiti objed i kada točno,
pronaći snage za još jedno spremanje,
ne treba davati previše pažnje smjeni sunca, oblaka,
voće u zdjeli ne može dugo čekati,
guljenje naranče, uz dovoljno pažnje,
može oduzeti par minuta, nekoliko minuta, sve
samo da prođe,
film ili knjiga, u nešto se mora pobjeći,
u nečiji život, samo ne u ovaj,
na trgu promatrati ljude i njihove pseće vlasnike,
vidjeti može li iz toga nastati fiktivna sudbina,
turpija za bijeg,
važno je imati plan,
liječnička ordinacija ili kolodvor,
sjesti, promatrati prolaznost,
ruke u džepove kao da je sve u redu,
zviždati u sebi neki pjesmuljak,
mignuti slučajnom prolazniku
ili iz čučnja vezati cipelu brojeći koliko puta
oko lijevog koliko oko desnog prsta,
sve, nešto, bilo što, plan
i dan koji predstoji,
samo da stigne večer, samo da stigne san, postelja, meko,
samo da se zaborave oštre misli s ruba kade,
ormarić s lijekovima po jedan dnevno,
nevidljivo uže s fotografije strica o kojem se ne govori
i sve ostalo ono nevidljivo, ono nešto čega sve, kao, nema.