Apatridi i ostale čudne ličnosti | Lidija Deduš

ZAVRTJELO MI SE U GLAVI, ALI

nisam se dao smesti kad su se razmaknula pokretna vrata, a na
ulazu u apoteku ukazali tvoja jakna, šal i stilizirane crne cipele
pa sam te samo netremice gledao u sinkopi između
trenutka u kojem si prišla tezgi i trenutka u kojem si rekla:
tablete protiv bolova molim, gledajući me ravno u oči tim svojim
mutnim pogledom iz kojeg sam mogao iščitati
povijest migrena s majčine strane do u tri koljena unatrag i da
ostanem pribran brzo sam se okrenuo prema
polici s analgeticima i pitao: slabije ili jače,
ne usuđujući se više okrenuti glavu u tvom smjeru svjestan
da pritom ispadam potpuni retard i idiot koji razgovara s policom, ali
ti si prekinula šutnju rekavši: slabije molim veće pakiranje, što je
pokrenulo bujicu u mojim koljenima pa sam se umalo
skljokao između blagajne i rafa s lijekovima, srećom
tvoja migrena je bila toliko jaka da nisi ni okom trepnula kad sam
prstom zakačio kutiju s be kompleksom koja je srušila
kapi za vene koja je srušila nevenovu mast dok sam u sebi
tiho psovao: šta ti je ta ženska budalo, a onda kucao
trideset pet kuna devetnaest lipa i
nije mi ruka ni zadrhtala kad sam ti utisnuo kusur s računom u dlan
koji si brzo povukla i rekla mi hvala pa novac
zajedno s novčanikom pospremila u vrećicu
u kojoj su bili glavica luka, špek fileki, wc sanitar i čokolada
na kojoj je pisalo
welcome to malta.