Apatridi i ostale čudne ličnosti | Lidija Deduš

U DANIMA KAD JE KUĆA BILA JAKO HLADNA

u danima kad je kuća bila jako hladna
sjela bih u olupinu auta na susjedovoj livadi
zubato sunce sjalo je kroz naprslu šoferšajbu
tamo sam pročitala zolu i tolkiena
rougon-macquartove i gospodara prstenova
ponekad kad bi padala kiša
zamišljala sam da je auto u autopraonici
i prepuštala se sigurnosti automobilske kabine
dok su vani tutnjali četke i valjci
ponekad mi je društvo pravio mali susjed
imao je kronični bronhitis i gadnu upalu oka
pričao bi kako ga noću u krevetu griju mačke
dvije mu sjednu na prsa dvije ispod nogu
i mama mu kaže da ne treba peć
ponekad smo pjevali cajke
on je znao riječi ja sam udarala ritam
ponekad je on stigao prvi
sjeo za volan i motao po njemu rukama lijevo-desno
govorio brm brm an an an drrrr
a ja bih naslonila glavu na okvir vrata
i puštala da mi sunce grije lice
maštala da putujemo afrikom u suton
mašemo afričkoj djeci i pozdravljamo ih
unatoka wapi odakle si ti
safari njema sretan ti put
tako smo proputovali dalekim krajevima
šestogodišnjak i ja
u našem tuđem slomljenom autu bez kotača