Barikade | Boris Buden

KUNA I JAZAVAC

hrvatska basna

 

Basnolik nam je postao ┼żivot u Republici Hrvatskoj. ─îini se naime da je sudbina ─Źitavog naroda na┼íla svoj prikaz u sudbini dviju ┼żivotinja, jedne kune i jednog jazavca.

Ali ispri─Źajmo najprije kuninu pri─Źu. Njen glamurozni povratak me─Ĺu Hrvate nije ostao bez osporavanja. Javili su se naime neki koji u uvo─Ĺenju kune kao hrvatskog novca vide izravno poistovje─çenje Hrvatske s usta┼íkim re┼żimom. Ovi kriti─Źari pori─Źu uglavnom bilo kakvu relevantnu pretpovijest kune kao hrvatske monete i jednozna─Źno je vezuju uz Paveli─çevu endehaziju te time njeno zna─Źenje svode isklju─Źivo na zna─Źenje jednog fa┼íisti─Źkog simbola.

Postoje i promicatelji, odnosno u ovom slu─Źaju branitelji kune. Oni nasuprot kriti─Źarima isti─Źu navodnu ukorijenjenost kune u hrvatsku tradiciju i poantiraju neku vrstu njene izvorne nevinosti: ─Źinjenica da se usta┼íki re┼żim poslu┼żio kunom kao tradicionalnim hrvatskim plate┼żnim sredstvom nije dovoljna da bi kompromitirala kunu kao takvu, odnosno tradiciju samu.

Spor izme─Ĺu kunopromicatelja i kunokriti─Źara koncentrirao se tako na pitanje, da li kuna kao ime novca nosi ili ne nosi na sebi fa┼íisti─Źko zna─Źenje. Tako postavljeno pitanje mo┼że me─Ĺutim u publici pobuditi iluziju da je na njega mogu─çe jednozna─Źno odgovoriti, odnosno da rezultat spora mo┼że biti neka op─çeva┼że─ça objektivna istina. U tom smislu polemika zadobija kvaziznanstveni karakter. Podsje─ça na onaj poznati spor izme─Ĺu takozvanih deskriptivista i antideskriptivista. U sredi┼ítu spora je pitanje kako se imena odnose prema stvarima. Oni prvi dr┼że da je zna─Źenje neke rije─Źi odre─Ĺeno sve┼żnjom svojstava (cluster of properties) koja neko ime dovode u odnos s nekom stvari. U na┼íem slu─Źaju kuna bi tako bila rije─Ź ─Źije zna─Źenje odre─Ĺuju svojstva kao: ┼żivotinja ─Źije krzno svojedobno slu┼żi u hrvatskim zemljama kao univerzalno sredstvo razmjene, lik s novca koji je svojedobno bio u upotrebi me─Ĺu Hrvatima, tradicionalno sredstvo pla─çanja u Hrvata, moneta u NDH, nevina ┼żrtva udba┼íkog srbo-jugo-unitaristi─Źko-─Źetni─Źko-komunisti─Źkog totalitarizma, hrvatski novac par excellence, simbol hrvatske dr┼żavne i monetarne samostalnosti itd. Ovdje svojstvo kune kao monete u jednom fa┼íisti─Źkom re┼żimu jest tek jedno od svojstava koja odre─Ĺuju njeno zna─Źenje i nema nikakvog razloga da to svojstvo uzmemo kao jedino ili kao predominantno. ┼átovi┼íe, vjeruju kunobranitelji, to bi bilo nasilje nad stvarno┼í─çu, akt politi─Źki motiviran, otvoreni izraz neprijateljstva prema hrvatskom narodu i njegovoj samostalnoj dr┼żavi.

Kunokriti─Źari, naprotiv, zaigrali bi u ovom hipoteti─Źkom filozofskom sporu ulogu antideskriptivista. Njihova je teza da se rije─Ź referira na neki objekt posredstvom akta prvotnog kr┼ítenja (primal baptism). Kunu je kao hrvatski novac okrstio Ante Paveli─ç te ona ostaje “usta┼íka nov─Źana jedinica” (Ivo Banac) u svim mogu─çim svjetovima i u svim kontrafakti─Źkim situacijama. Nekakvo naknadno konstruiranje predusta┼íke tradicije kune pseudoznanstveno je nadmudrivanje i ne mo┼że zasjeniti ono bitno – poistovje─çenje dana┼ínje hrvatske vlasti s usta┼íkim re┼żimom, a ┼íto je s obzirom na bilo koji pragmati─Źni hrvatski interes u najmanju ruku kontraproduktivno, nanosi Hrvatskoj samo ┼ítetu te je stoga akt neprijateljski prema hrvatskom narodu i njegovoj samostalnoj dr┼żavi.

Ovaj prividno znanstveni karakter spora oko kune ima samo jednu svrhu – da poslu┼żi kao imitacija demokracije, da osna┼żi iluziju kako se odluke u nas donose na osnovi nekakvih argumenata i nekakve logike. Prije dakle nego se zainteresirana publika dohvati doba─Źene joj kosti za glodanje te posegne za dodatnom argumentacijom, prije nego se dakle udubi u prou─Źavanje radova Johna Stuarta Milla i Gottloba Fregea, Searla i Kripkea, valja joj objasniti da je ono najva┼żnije u ovom sporu, ─Źinjenica da je njegov ishod odlu─Źen prije nego li je spor i zapo─Źeo. Dakle, da je zna─Źenjska mre┼ża u koju se ulovila kuna odre─Ĺena drugim momentima, a nikako znanstvenim ili logi─Źkim argumentima.

Naime, klju─Ź za razrje┼íenje zagonetke o zna─Źenju kune dr┼żi jazavac. Isti je naime sve donedavno velikodu┼íno dopu┼ítao jedinom zagreba─Źkom satiri─Źkom kazali┼ítu da bez naknade koristi njegovo ime kao svoje. A onda je iznenada morao nestati. Bespomo─çna jadikovka Fadila Had┼żi─ça zaziva nedvojbene asocijacije na slu─Źaj kune. Poslu┼íajmo: “…ne vidim razloga da jednu ┼żivotinju koja postoji vjerojatno dvadeset tisu─ça godina sada nasilno ukidamo, izbacujemo iz zoologije, iz ┼żivota, ─Źinimo nepodobnom. Ako progla┼íavamo ┼żivotinje nepodobnima, onda govorimo o mraku i zapravo nemamo nikakvo pravo govoriti o demokraciji.” Svi znamo ┼íto je bilo kobno za jazavca. Zli Srbin Petar Ko─Źi─ç u ─Źijem se djelu spominje ova ┼żivotinja. I nikakva izvorna nevinost jazavca kao ┼żivotinje, nikakva podudarnost s (┼żivotinjskim) imenima drugih satiri─Źkih listova i kazali┼íta u svijetu nije ga mogla spasiti. Svojstvo – biti u naslovu djela jednog zlog Srbina – zbrisalo je sva druga jazav─Źeva svojstva i definitivno odredilo njegov ─Źetni─Źki identitet. Ona ista logika koju su kunopromicatelji s indignacijom odbacili, jazavca je do┼íla glave. ┼áto dolikuje kuni, ne dolikuje jazavcu. Ni me─Ĺu ┼żivotinjama dakle u novoj hrvatskoj dr┼żavi ni pravice.

Slu─Źaj jazavca prava je istina spora oko kune. On ─Źini svaku diskusiju oko kune, svaku argumentaciju za i protiv potpuno irelevantnom i prokazuje svaki racionalni napor oko te argumentacije uzaludnim, odnosno njen razultat posve neobavezuju─çim. Slu─Źaj jazavca iznosi na vidjelo ono najva┼żnije – da je ozna─Źiteljska praksa u dana┼ínjoj Hrvatskoj u potpunosti pod vla┼í─çu ni─Źim obuzdane politi─Źke samovolje, ┼íto drugim rije─Źima zna─Źi, da je kompletni hrvatski simboli─Źki univerzum danas do kraja ideologiziran.

Zaklju─Źimo! Sama po sebi kuna niti jest niti nije usta┼íki simbol. Usta┼ítvo je njeno svojstvo jednako koliko je i ─Źetni┼ítvo svojstvo jazavca. Kuna je dakle usta┼íica onoliko koliko je i jazavac ─Źetnik. Samo, u na┼íem dana┼ínjem hrvatskom dru┼ítvu, kao ┼íto smo ─Źuli i vidjeli, jazavac jest ─Źetnik. Onda je i kuna […] Da, upravo tako, tek u relaciji spram jazavca, tek u razlici/opoziciji spram njega i njegove sudbine zadobija kuna onaj ku┼żni zadah totalitarne prakse koji u nozdrvama zatim vonja na poznati usta┼íki smrad. Ono usta┼íko na kuni nije ne┼íto ┼íto ona iz pro┼ílosti donosi u dana┼ínju stvarnost, nego je dana┼ínja stvarnost ono ┼íto kuni priskrbljuje usta┼íku konotaciju. Nije dakle promocija kune u novu hrvatsku monetu sama po sebi ono ┼íto dana┼ínje hrvatsko dru┼ítvo i hrvatsku dr┼żavu poistovje─çuje s usta┼íkom dr┼żavom i fa┼íizmom uop─çe. Upravo obrnuto, stvarnost dana┼ínjeg hrvatskog dru┼ítva jest ono ┼íto od kune ─Źini element identifikacije s usta┼ítvom. Prazno mjesto Trga ┼żrtava fa┼íizma, usta┼íke uniforme i znakovlje na ulicama, najsramotnije ┼íovinisti─Źke usta┼íke parole u javnosti, zbrisan i posljednji znak hrvatskog antifa┼íizma, ali prije svega, despotska samovolja vlastodr┼żaca, njihova ne─Źuvena grabe┼żljivost, bezakonje, svi oni neka┼żnjeni plja─Źka┼íi i ubojice u samim vrhovima vlasti – to i i sli─Źno krsti kunu usta┼íkom, a ne nekakav pokojni Ante Paveli─ç. Jednako tako mi ne mo┼żemo re─çi da akademik Dalibor Brozovi─ç, najrevniji promicatelj kune u Hrvatskoj navode─çi sve mogu─çe argumente u njenu korist zastupa zapravo usta┼ítvo. Ali mi zato znamo da akademik Brozovi─ç to usta┼ítvo priziva onda kada ne brani jazavca, onda kada bez rije─Źi protesta pu┼íta jazavca da strada kao ─Źetnik. Onime o ─Źemu govori, Brozovi─ç ne uspijeva osloboditi kunu usta┼ítva, zato jer tu istu kunu sam ─Źini usta┼íkom upravo onime o ─Źemu ┼íuti. Time Akademik vlastitoj argumentaciji u korist kune oduzima svaku vjerodostojnost i skida s nje auru znanstvene kompetencije. Nije Brozovi─ç nikakav zastupnik deskriptivisti─Źke teorije zna─Źenja, nije on nikakav hrvatski Searl, on je tek intelektualni serviser neodgovorne politi─Źke samovolje.

Argumentacija kunopromicatelja sadr┼żi ina─Źe jedan veoma indikativan motiv. Da bi oslobodili kunu usta┼íke konotacije oni je rekonstruiraju u idealnom prostoru nekog meta-zna─Źenja, prostoru o─Źi┼í─çenom od sveg politi─Źkog i ideolo┼íkog, dakle, i sveg povijesnog. Tako ─çe Brozovi─ç opetovano nagla┼íavati “iznimnu apoliti─Źnost” kune kao novca, a Stjepan ─îui─ç ─çe ─Źak ustvrditi kako je nara┼ítajima odraslim poslije 1945. naziv valute irelevantan, jer se “…spram nje odnose izvan ideolo┼íkog i politi─Źkog konteksta.”. Ovaj poku┼íaj da se neki pojam rekonstruira izvan svake ideolo┼íke i politi─Źke konotacije, kao ┼íto bi trebalo biti poznato, ideolo┼íki je postupak par excellence. Taj postupak kojim se povijest naturalizira, ujedno je i postupak mitologizacije. Mit, pisao je Roland Barthes, “ne pori─Źe stvari, naprotiv, njegova je funkcija da govori o njima; on ih jednostavno pro─Źi┼í─çuje, ─Źini ih nevinima, daje im prirodno i vje─Źno opravdanje, daje im jasno─çu koja nije jasno─ça obja┼ínjenja, nego jasno─ça ─Źinjeni─Źne tvrdnje”. Pisac i akademik u ulozi kunopromicatelja postaju tako ideolozi i mitotvorci. U svom ideolo┼íki ovako pro─Źi┼í─çenom, opriro─Ĺenom vidu, u svojoj apsolutnoj nevinosti i vje─Źnoj sveprisutnosti jedina funkcija koju kuna jo┼í mo┼że imati jest to da bude element u mitu o stvaranju hrvatske dr┼żave. Tek unutar toga mita ona je apriorno oslobo─Ĺena svake negativne konotacije. Ovdje ona ima mo─ç da uzvi┼íena u svojoj izvanvremenskoj supstancijalnosti hini nevinost spram bilo koje svoje konkretizacije, spram bilo kojeg ozbiljenja, pa tako i mo─ç da jednostavno apstrahira od sveg zla usta┼íke dr┼żave, jednako kao ┼íto nam se i ideja hrvatske dr┼żavnosti natura u ovom mitu kao ne┼íto apriorno nevino i ─Źisto, ne┼íto ┼íto vje─Źno perzistira u beskona─Źnoj razlici spram svake svoje realizacije. Utoliko se svi prigovori koji nagla┼íavaju pragmati─Źni, konkretni moment problema s uvo─Ĺenjem kune – to da bi ovakvo ime valute moglo ┼ítetiti gospodarskim interesima Hrvatske, dakle da je u tom smislu kontraproduktivno, – odbijaju o golotinju kunine istine: ona nije uvedena zato da bi konkretnim, ┼żivu─çim Hrvatima bilo bolje, nego zato da u mitskim slikama podupre njihov imaginarni identitet.

Sada se pokazuju sve pogubne posljedice ─Źi┼í─çenja Hrvatske od svih znakova antifa┼íizma. Jedno dru┼ítvo je u histeri─Źnoj potrebi da uspostavi apsolutnu razliku spram svoje nedavne pro┼ílosti poru┼íilo sve simboli─Źke mostove za sobom, uni┼ítilo je svaki element koji je omogu─çavao simboli─Źku identifikaciju s pro┼ílo┼í─çu, zauzimanje diskurzivnog odnosa prema njoj i kontinuitet identiteta u nu┼żnim promjenama. Stvoren je golemi zjev, crna simboli─Źka rupa koja nije nadsvo─Ĺena novim simboli─Źkim univerzumom, nego je provizorno zasuta mitskim slikama imaginarnog identiteta, slikama poraza i pobjede, poni┼żenja i osvete. Rezultat nije zrela svijest o tomu odakle dolazimo, ┼íto jesmo i ┼íto se to s nama zbiva, nije dakle simboli─Źki poop─çiv, komunikativni izraz nacionalnog identiteta, nego autisti─Źka gvalja izmrcvarene du┼íe stje┼ínjene u sado-mazo gr─Źu izme─Ĺu samopro┼żdiru─çeg straha i omnipotentnog gnjeva.

Tako je Hrvatima od II svjetskog rata u njihovom povijesnom identitetu ostala tek gola trauma poraza. Kuna je fantazijska kompenzacija tog poraza, mitska slika uskrsnu─ça onog vje─Źnog, ni─Źim okaljanog, apsolutno nevinog, neuni┼ítivog hrvatstva. Ali mit, a pogotovo nacionalni mit, ne mo┼że pretvoriti poraz u pobjedu. Mo┼że me─Ĺutim poraz ponoviti. Najbolji primjer za to je Bleiburg – tragedija koja se Hrvatima dogodila dva puta. Prvi puta kao stvarno stradanje tisu─ça konkretnih ljudi, naj─Źe┼í─çe nevinih ┼żrtava divlje osvete pobjednika, i drugi put, kad je od te stvarne tragedije stvoren mit, stvoreno hrvatsko Kosovo. Spiritus movens te mitomanije, kojemu je uspjelo posrbiti hrvatsku kulturu i politiku, ─Źitavu hrvatsku stvarnost, temeljitije no ┼íto bi to Srbi ikada mogli u─Źiniti, jest usta┼íki ressentiment – onaj pravi promotor kune u novi hrvatski novac.

S malo ma┼íte mogu─çe je zamisliti hipoteti─Źki susret dviju ┼żivotinja: kune koja se iz mraka uspinje k blje┼ítavo osvijetljenoj pozornici i jazavca koji istim putom silazi u mrak neke svoje Jazovke. Pretpostavimo da su im se pogledi sreli. E pa ti pogledi nijemo su naravou─Źenije basne koju ┼żivimo u tu┼żnoj Republici Hrvatskoj.