Etika kruha i konja | Marija Dejanović

KLJUČ

 

Danas sam cijela prešla u ključ:
imam ruku i zube, uskraćeno mi je kajanje.
Ljudima se čini da sam dvodimenzionalna
i da sve što jesam stane između kažiprsta i palca.

Pokušavam reći, kao zviždaljka,
da nemamo više vremena, da će se vrata otvoriti
i vatra će zinuti na ljude
i poluge kojima prizivaju ratove.

Ne pomičem čeljust: ne govorim, ne jedem.
Gledam ih okom životinje kojoj se vjeruje.

Sve što jesam je ruka bez prstiju
i gotovo besmrtni zubi.
Glava mi je kineski novčić
iz kojeg istječe mudrost ribe.