Etika kruha i konja | Marija Dejanović

ZNAMEN

 

Kad pomislim na brdo,
sjetim se oraha koji padaju,
a nitko ih ne jede.

Prije mi se to činilo strašnim:
čarobnica ima ruke koje ne sakupljaju,
leđa koja se ne saginju,
usta koja ne jedu.
Kasnije sam shvatila da orasi čekaju mene,
a ne nju.

Skupljaju zelenilo u meso koje gube
i pocrnjeli se spuštaju na zemlju.
Koža im je naborana, kosti su sve više suhe,
utrobe podsjećaju na mali
praseći mozak.

Čarobnicu čeka lisica, i ne samo nju:
jednom, dok je bila u gradu,
uzela je njezinu kokoš za vrat
i obilježila joj grudi.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.