Etika kruha i konja | Marija Dejanović

ZEMLJA

 

Sastavila sam Zemlju od cjedila i sita.
Ovo je narav našeg planeta, rekle su godine
provlačeći mu se kroz rupe kao dvije mesnate osmice.
Tog sam dana pala i ozlijedila koljeno,

cesta mi je poslužila kao ribež, ja njoj kao potreba
za krunidbom tijela. Kasnije je padala kiša.
To se moj inat slijevao u njezine pukotine,
lagala sam joj: ipak sam čovjek, od mesa sam,
hodam po tebi na prstima.

Cesta je razmotrila motive djevojčice.
Jesu li joj to lubanjom strujale moje potkove
ili su joj moje jagodice šapnule ljubav
u sljepoočnice.