Etika kruha i konja | Marija Dejanović

POGREŠNO UHO

 

Pitala sam je zašto ima
tako velike žile na rukama.

Na brdu je moje tjeme podvilo luk
pod dvije vreće žita. Godine su me pitale
o njemu i na usta su mi krenule
frule od sijena
koje su htjele provesti moje riječi
do njihovog izvora.
Kopitima sam zatvorila usta
i tako sam pobjegla
godinama.

No — pitala sam je — zašto imaš
tako velike žile na rukama?

Jednog sam jutra gatala
ljudima, ali nisam vidjela ispod njihovih
velova pa sam slučajno uputila savjete
na pogrešno uho
.

Nebu se razgranala žila
na čelu. Zemlja je prekrižila svoj
obraz. Konji su morali pobjeći od
metala i selo nam je pojela
vatra
.