Etika kruha i konja | Marija Dejanović

U ČEKAONICI KOD DOKTORA

Okrušeni zub putuje niz grlo kao cjepanica.
Piljevina se nosi u tačkama, u prednjem džepu traperica
na trbuhu trudne mačke.
Mjerili su me u postotcima: koliko postajem nalik prozoru,
koliko razborito pristupam okolišu,
koliko često progutam olovo.
Godine su dolazile i odlazile,

susjedi su se selili i oglabine postajale ljudi.
Konačno je i mačka izašla iz onih hlača.
Napunila je džepove oštricama nalik na nokte, govorila je
za svaku glavu koju doneseš otplesat ću ti večernji ples.
Počeli smo smišljati izlike i gmizati kao kišna godina
ispred ovalnih vrata,

zubi su se rastočili u kiselini vlastitih želudaca.
Jedino je piljevina znala da olovo ima i lošije strane.
Otkako ga je prvi put srela, ostala je sedamdeset posto ista.