Etika kruha i konja | Marija Dejanović

OLOVNO JEZERO

 

Jedan se vojnik šuljao selom,
prebirao bridove kuća kao utopljeničke ruke.
Jedna je kuća crna: nestane kruh.
Druga je kuća bijela: nastane olovo.

Krenuo je cestom ka šumi
u džepu mlinarevih prevelikih hlača.
Kroz šupljine je prosipao povratak tlu.
Izjedao je ono što ostane.

Kad je došao do jezera-zrcala,
izvadio je topuz i otvorio rupu na površini.
Žene su se, suprotno obećanju, pretvorile u žabe.
Tvorovi su pojeli mlinara.

Ljudi iz sela počeli su rastavljati zidove kuća
i nositi daske natrag u šumu