Etika kruha i konja | Marija Dejanović

TRI KREZUBE VJEŠTICE

 

Njezin je pogled nož zaboden u kruh.
Zatvorila je oči da se ne otruse
posivjele uspomene
sa njezinih zjenica.
Stavila sam joj dva zlatnika na vjeđe
i rekla: spavaj, sigurno si umorna.

Jučer je ujutro okrhnula zub.
Spremila je krunu u kutiju i okopnila.
Godinama sam vjerovala da je ona šumska
da su njezini zubi klanci za lješnjake i orah

i možda su doista bili.
Od dana kad se izgubila viđam
kako na svakom od stolova stoji kruh
i u njemu nož.

U našoj je sobi previše kuća.
U svakoj je kući stol.
Na svakom stolu tri krezube vještice
grizu šiljasti kut.