Etika kruha i konja | Marija Dejanović

MIRAZ

 

Kad je čarobnica okrhnula zub,
izgubila je dio kičme. Nije više sama otvarala orahe,
odustala je od šetnje po snijegu
i rekla godine su donijele potrebu
da pronađeš ljude
.

Jutrima se smije kao cvijet
mojim riječima o livadi, travnatoj kući,
veličanju života bez krova.
Promatram jedan okrnjen zub
i četiri crne plombe.

U tim se ustima sakuplja miraz:
svečana kralježnica za mene.

Za svaki zub koji ispadne iz nje,
moram čovjeku zatvoriti ranu.
Buduće godine učenice
posijane su u dva niza velikih kutnjaka
koji čine kičmu
zavijenu u tišinu.