Etika kruha i konja | Marija Dejanović

ŠESTAR

 

Jutra su bila pravokutne poljane
na kojima sam izmišljala različite vrste vatre.

Sjekira je stvarala užarene zmijaste
procjepe na prozorima.
Škare su palile rubove konjskih spavaćica
kako bih noćima lijegala u umjerene dane.
Šestare je dopalo najveće slavlje, da opkoračuju
vatrenim pogledima Zemlju,
koju smo dobili zamotanu
u sunčevu foliju.

Jednom pred zoru, izbacili su moju sjekiru,
moje škare i oba moja šestara.

Mene su proglasili bezopasnom
i dopustili mi da zatvorim vrata.